Trenutno je rezultat između onih kojima je svaka pomisao na svesni lični razvoj gadljiva (razumem ih) i onih koji od istog lako odustaju (i njih, naravno) kod nas - poprilično izjednačen. Recimo da se, košarkaškim jezikom rečeno, radi o jednom posedu lopte. Gde je ovaj posed prednosti svakako kod tima koji sam pomenuo kao drugi. Oni, naime, poseduju svesnost da im je pomoć potrebna, nemaju problema ni sa idejom da ulože dodatni trud, tj. da nešto i treniraju, ali avaj, postoje ipak razlozi zašto to dosad nisu mogli da učine. Hajde da vidimo koji su to, kao i moguće načine da to prevaziđu, ako žele...
No,
najpre bi ipak trebalo reći ponešto i ovim prvim, koji su – gadljivi. Apsolutno vas razumem, dragi moji. Mada znam da su šanse da ovo pročitate ravne Kelvinovoj
nuli, ipak vam pišem. Vaša gadljivost proistekla je, verujem, dobrim delom iz
činjenice da se danas broj tzv. lajf-kouča neprestano uvećava, skoro pa -
geometrijskom progresijom.
Zašto?
Pa zato što za time, baš kao i za kvalitetnim vodoinstalaterima, električarima,
molerima, ali i psihoterapeutima, vlada poprilična potreba. I baš kao što i
pomenuti zanati u svoje redove primajui one koji se (poprilično) lažno predstavljaju
i koji će vas ošišati - za sve pare - tako je to i sa lajf-koučingom, odnosno
treningom za svesni lični razvoj.
A
što se tiče ovih drugih, u veri da će poneki od njih ovo i pročitati, u ovom
tekstu bih im posvetio i nešto više pažnje.
Zašto
sam sledeće razloge odustajanja, odnosno izgovore, nazvao smešnim, tj. najsmešnijim.
Izgovori meni i inače uvek deluju smešno. A vama?
Evo,
dakle, onih koji se odnose na odustajanje od svesnog ličnog razvoja...
IZGOVOR BR.1: A kako su onda moj deda
i moja baka mogli bez toga, pa su ipak bili stabilni i samosvesni ljudi? Što
bi to onda trebalo meni?
Smešno.
Ovaj izgovor me najviše podseća na onu: i moj deda je pušio, i to od svoje pete
godine, pa je opet doživeo duboku starost.
Pozivati
se na dede (ili bake), u odbranu sopstvene inertnosti, jednako je smešno kao i
pozivanje na iste u pogledu njihovog jedenja mesa. Oni zaista jesu jeli meso,
ali koliko i kakvo, to je već drugo pitanje. Kao što je pitanje i u kakvom su
okruženju živeli, u kakvom poretku stvari. Današnji poredak stvari je sveopšti
izvor nestabilnosti za sve nas. Zato su npr. razlozi da sebe detoksikujemo mnogo
jači negoli što su ih da to čine imali naše mame i tate, a nekamoli naše bake i
deke. Te su i treninzi za svesni lični razvoj danas izuzetno dobar put do
uravnoteženja.
IZGOVOR BR.2: Čemu da se razvijam i
menjam, ako drugi ostaju isti?
Još
smešnije. Hajde da povučemo jednu vrlo jasnu paralelu. Da li fitnes, jogu, tai
đi, džoging... praktikujete zato što to praktikuju i drugi (i to je legitimno,
ali prosto vas pitam), ili zato što hoćete da budete u boljoj kondiciji,
balansu, duševnom miru i sl?
IZGOVOR BR.3: Ako budem trenirao,
izgubiću prijatelje, partnera...
Najsmešnije,
baš. Oni koji su na stazi svesnog ličnog razvoja, prestaju da se plaše, ili se
makar sve manje plaše, ma bilo čega, pa tako i da će bilo šta vredno izgubiti.
Naravno
da prave prijatelje nećemo izgubiti zato što postajemo svesniji. Partnere
takođe. Naši istinski prijatelji i partneri biće veoma radosni ako mi treniramo
svesni lični razvoj, između ostalog i zbog toga što će i sami osetiti tu
blagodat.
Osim
ako im neprestano, u svojoj gordosti (a to znači i da nismo na istinskoj stazi ličnog
razvoja, nego onoj koja ide u kontrasmeru) ne „nabijamo na nos“ da se mi, eto,
razvijamo, a oni (zaboga) stagniraju.
Ako
nam, međutim, dosadašnji prijatelji i partneri počnu zavideti i kinjiti nas
zbog toga što smo se opredelili za svesni lični razvoj, opet ima načina da to
prevaziđemo...
Ima
dosta alatki koje nas mogu osloboditi ovakvog ropstva.
Okovi pomenutih
predrasuda, složićete se, život ne čine srećnim. A verujem da je cilj svakog
bića – životna sreća.
Za
početak, dobro bi bilo da prestanete da (reaktivno) osuđujete, bilo sebe, bilo
druge. Probajte da naprosto razumete, istovremeno ne upadajući u zamku
odobravanja bilo čega što drugi čine ili ne čine. I videćete, stvari će polako
početi da se vraćaju na svoje mesto, te će vam sve biti mnogo jasnije i lakše
ćete donositi razumne odluke, za sve, pa i najvažnije životne teme.
Ukoliko
vam ovo ne pođe za rukom, tu su i drugi alati, o kojima ćemo nešto više reći nekom drugom prilikom...
..........
Goran Kojić
Нема коментара:
Постави коментар
Voleo bih da pročitam i vaše cenjene komentare na ovu temu. Možete da ih podelite javno, u prostoru za komentare ispod teksta ili na email trener@umpasrce.com