Pages

ŠTA SU TO ZNACI IZ UNIVERZUMA I KAKO IH VI TUMAČITE? DA LI JE PAMETNIJE OSLANJATI SE NA UM ILI NA - OSEĆAJ?




Nikad nam dosta tumačenja. "Pametni um" bi sve da objasni. Ne slaže se on sa razumevanjem na nivou duše. Dosta mu je svih tih teorija o intuiciji, šestom čulu i sličnim tričarijama. Da li su nam  bliže statistika i logika, ili ezoterija? Jedna tema, iz tri ugla, u novom trijalogu MiTe, Gorboja i GoKoa... 

Gorboj: Pročitao sam skoro interesantan članak o „znacima iz univerzuma“. Ideja je da nam se stvari ne dešavaju slučajno, već sve može da ima neki skriveni smisao koji je važan za naš razvoj – npr. kad nešto izgubimo ili nađemo, ili stalno primećujemo određenu vrstu životinje, ili nam se često pojavljuju isti brojevi u stvarima koje radimo... Mada na prvi pogled zvuči kao bapske priče, rekao bih da je to u osnovi tačno. To jest, kada iznutra iskreno težimo da nešto uradimo ili promenimo, a ne znamo tačno kako, onda i spoljašnje stvari počnu da nam pokazuju put. Šta vi mislite?

MiTa: Misliš na Jungov sinhronicitet?

Gorboj: Ne poznajem dovoljno Junga da bih mogao da kažem da li se radi o tome. Govorim o konkretnim stvarima, npr. imao sam situaciju da sam neko vreme sumnjao da li je u redu što često idem na određena putovanja, a onda je ispalo da mesecima gotovo svake nedelje dobijam sedišta 3 ili 7, što su za mene cifre koje se vezuju sa pozitivnim stvarima. Verovatnoća da 20 puta dobijete isti broj sedišta je otprilike kao i da svake godine dobijete na lutriji. Tako da sam prestao da sumnjam u ono što radim.

GoKo: Pročitao sam i ja taj tekst. On zapravo otvara jednu veoma zanimljivu temu, ali nije daleko dobacio u tumačenju fenomena sinhroniciteta, koincidencija i(li) slučajnosti, kao veoma važnih naročito za one koji ne veruju ili malo veruju. Put se, ako istinski verujemo, pokazuje uvek u pravom trenutku, tačno onda kada je to predviđeno. Druga je stvar da li ćemo i kako mi to videti. Meni se jako dopalo tumačenje slučajnosti kao nečega što je od izuzetnog značaja, onoga na šta nam Univerzum baca svetlost. Jer je došlo slučajno, dakle s(a) lučom, koju ovde svakako možemo napisati i sa prvim velikim slovom. Luča je uvek prisutna i u koincidencijama i sinhronicitetima.

MiTa: Jooooj, nemoj po etimologiji, molim te! Bojim se, završićeš sa predamebskim poreklom Srba ili u nekoj teoriji zavere (te dve grupe sve dokazuju kvazietimologijom), pa izgubismo i tebe! Mada mi  se sviđa to razmišljanje: luča u slučaju; dobro je :) Iskreno, ja toliko verujem u znake o kojima GorBoj govori, da im dajem prednost nad racionalnim razmišljanjem pri donošenju odluka. Što sam starija, sve sam bolja u tome. I baš zbog toga, posebno cenim „slučaj“. To su čvorišta ili raskrsnice, u kojima možemo da menjamo životni tok. Kao svaki pravi Blizanac, volim „slučajne“ događaje, „slučajne“ susrete. Volim promenu. Sve najvažnije ljude u životu upoznala sam „slučajno“.

GoKo: I ja rekoh da mi se dopalo, a ne da je tako il nikako :) A zapravo, iz one religijske „Ništa nije slučajno“, ovo je samo jedna vrlo lepa nadogradnja, za one koji beže od svega religijskog kao đavo od krsta. Ateistička naučno-statistička odmahivanja rukom na ove pojave i sama vrlo lako zapadnu u ćorsokak kad se susretnu sa verovatnoćom koju pominje Gorboj. 

Gorboj: Sad, postoji i druga strana. Postoji situacija kada iznutra imamo potpuno jasan osećaj u pogledu nečega, tako da znamo da je ispravno da nešto uradimo, čak i ako nam se više stvari ispreči na putu. U tom slučaju, po mom iskustvu, bila bi greška predati se spoljašnjim okolnostima i znacima. Moguće je da ono što smo namerili i ne može objektivno da se uradi, ali bi svejedno bilo pogrešno odustati dok ne probamo sve što je u ljudskoj moći. Šta mislite o tome?

MiTa: Evo, ja sam pre neki dan imala neprijatno iskustvo. Iako mi je intuicija jasno govorila da sam se našla u situaciji iz koje treba otići, ipak sam ostala u njoj sve dok nije „doteralo cara do duvara“. Osoba koja mi želi i donosi samo dobro, preporučila mi je tretman za moj dugogodišnji problem kod čoveka za koga je mislila da je neurolog. Pozvala sam „doktora“ telefonom, moj unutrašnji glas je odmah viknuo: „Beži, stranputica“, ali ja sam ipak ugovorila pregled, s verom u dobre namere moje prijateljice. Kad sam videla zgradu u kojoj je ordinacija, odmah sam htela da se okrenem i odem, ali ipak sam ušla. Kad sam na kraju videla i „doktora“, konačno sam se okrenula i otišla. Ispostavilo se da čovek uopšte nije lekar, već kostolomac bez medicinskog obrazovanja, ali namere moje prijateljice jesu bile dobre.  Bila je svedok jednog njegovog uspešnog tretmana, pogrešno shvatila kako je on neurolog i preporučila mi ga otvorenog srca i sa najboljim željama. Da je krenuo da me lomi, ovako krhku, sad bih verovatno bila nepokretna. Zbrisala sam u poslednjem trenutku. Nije mi se desilo ništa loše, a naučila sam važnu lekciju: da sam  u pravu što često puštam intuiciju da me vodi i da treba to da činim kad god se ukaže prilika, jer mi je intuicija očigledno bolji i pouzdaniji vodič od pameti.

Gorboj: Jeste, i često se pamet, odnosno racionalni um, postavlja kao prepreka tom unutrašnjem vođstvu. Svaki čovek ponekad ima osećaj koji se obično izražava kao „nešto mi je govorilo da uradim ili ne uradim to i to“. Ali onda se umeša um, koji „zna bolje“: logično je, zbog toga i toga, uraditi to i to. I kad ga poslušamo, obično vidimo da smo zabrljali. Nije strašno kad se to desi u sitnicama, npr. kupiti ove ili one cipele, ali postaje katastrofalno kad poslušamo „pametni um“ na životnim raskrsnicama. Takve odluke se često ne mogu ispraviti godinama, a ponekad ni do kraja života.

GoKo: Tumačenje pojava koje koincidiraju, koje su u sinhronicitetu, i jeste i nije povezivo sa intuicijom. Istina je da su obe nedokučive logičkoj inteligenciji, tj. „pametnom umu”, koji se zapetljava, između ostalog, i u statistiku, i u fiziku, a sviđa mu se i drugo što može da premeri ili izmeri. Sinhroniciteti nemaju jasna pravila, osim da kad smo na odgovarajućim, ali nemerljivim talasnim dužinama, s nečim ili nekim, dešava se to i to. Čoveku na kraju krajeva nije ni dato da sve spozna svojim „pametnim umom“. Ponešto treba ipak da ostane i u – osećaju...  

RAZGOVOR TROJE PRIJATELJA, JEDNE DAME, VEGETARIJANKE (MITA) I DVOJICE VEGETARIJANACA U NAJBOLJIM GODINAMA (GORBOJ I GOKO) TRAJE VEĆ DUGI NIZ GODINA, ALI OD PRE SEDAM GA VODE DELEĆI NJEGOV SADRŽAJ I SA VAMA...

trener@umpasrce.com

5 коментара:

  1. Mislim je MiTa nalećela na kiropraktičara. Stoga je sve to ona lijepo umislila intuitivno i nije pomogla sebi, nego je pobjegla jer ju je mozak prevario. " ne smeta je pamet "

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. MiTa2/6/17

      Dragi Navezi,
      U tekstu i piše da sam naletela na narodnog kiropraktičara, tj. po srpski: kostolomca. Može biti da sam štogod umislila, nego i Vi nešto više umišljate, no što čitate. Mislite da kiropraktičari pomažu kod svih bolesti, naročito oni bez medicinskog obrazovanja?

      Избриши
    2. |Moj predhodni komentar nestade u oblaku, ako se manifestuje molim admina portala da ga obrise sa stranice i koristi samo ovaj drugi. Hvala.|

      Draga MiTa

      Definišite medicinsko obrazovanje. Tek je 21 vijek napravio pomak u medicini. Do tada je bilo sve eksperimentalno. Smatram da je danas tako . Adje ovo. Ajde ono. Od doktora do doktora dok jedan ne ubode šta Vam je. Srpska riječ za kiroprakticara " kostilomac " je pogresna. Kiroprakticar ne lomi kosti već ih ispravlja tj kičmu prilagodjava da nervi i zvici mogu nesmetano prenosit informacije do mozga. Zvuk koji se čuje prilikom namjestanja je vazduh koji se oslobodi prilikom tretmana. Kiropraktika je zvanično prihvacena kao grana medicine u mnogim zemljama, eto kod nas je i dalje alternativna. Ortopedi se koriste kiropraktiokm kada namjesaju iscasene zglobove. Njima više vjerujete jer nas je sistem naučio tome.

      Osoba ne mora imati sertifikovano znanje da bi znala da radi to sto radi. Neki od tih ljudi koji su jednostavo imali znanje a ne i sertifikat su recimo spaljivani od strane sertifikovanih krišćana, neki su ostavljani u bjedi,proglašavani ludima od strane sertifikovanih naučnika i drugih diploma, uvjerenja. A upravo zbog njih možemo komunicirati i koristiti benifite tehnologije.

      Da, mislim da kostolomci kiroprakticari mogu više pomoći nego zvanicna medicina kod mnogih bolesti. Iz prostog razloga sto zvanicna medicina jeste pokazala da je mozak odgovoran za sve u tijelu, kako se povežu neoruni i živci unutar lobanje tako se percipira i stvarnost. A kroz kicmeni stub se protezu živci i nervi koji mogu biti pritisnuti zglobovima, pršljenovima i davati loše i pogrešne informacije mozgu . To Vam je isto kada imate odredjene bakterije u stomaku koje su recimo navikle na jednu vrstu hrane, a onda ubacite novu hranu i to teško varite, sve dok bakterije ne mutiraju i prilagode se.

      Stoga nisam mišljena da ste umislili nego da ste iskusili i da ako imate problema sa kičmom, vratom, glavoboljama treba te probati sa kiroprakticarem. Imate i sertifikovane obzirom da vidim da Vam je to znacajno.

      Pozdrav,

      Daka

      Избриши
    3. Dragi Daka, hvala od srca na javljanju i trudu da nam skrenete pažnju na moguće propuste u terminologiji. U ovdašnjoj, srpskoj javnosti, zaista se odomaćilo to poistovećivanje kostolomaca i hiropraktičara, iako to svakako nisu ni slične metode, osim što tretiraju iste ili slične zdravstvene probleme. U Srbiji i ne postoji mnogo istinskih hiropraktičara, ali se mnogi tako predstavljaju, pa dolazi do totalne zbrke. Zato nam je ovaj vaš komentar dobrodošao i dragocen. Verujem da je ovde reč samo o različitom pogledu na isti problem, a on se zove - lažni identitet. Onih koji manipulišu tuđom (zdravstvenom) dramom i love u mutnom.

      Избриши
    4. Dragi Gorane ,

      Nema na čemu, hvala Vama na komentaru. Slažem se je lakrdijaša mnogo i da ih treba na vrijeme spoznati i zaobići ih.
      Svako dobro i lijep dan želim !

      Pozdrav Daka

      Избриши

Voleo bih da pročitam i vaše cenjene komentare na ovu temu. Možete da ih podelite javno, u prostoru za komentare ispod teksta ili na email trener@umpasrce.com